Svjedoci smo kako suvremeni umjetnici danas rijetko slave i obilježavaju bilo kakve povijesne ili političke obljetnice, što velikim dijelom možemo pripisati promjeni društveno-klasnih i povijesnih paradigmi tijekom 20. stoljeća. Bez sumnje, današnja politički-ideološko angažirana dionica umjetničkog djelovanja ima sasvim druge predznake, kôdove i metafore, i gotovo je u potpunosti svedena na postkonceptualističke teorijske prakse ili umjetničke performanse i akcije. Jednako tako, više ne živimo niti kronološko-klasnu paradigmu unutar koje bi monarsi i aristokracija financirali umjetnike koji bi zatim stvarali umjetnička djela posvećena aristokratskim mecenama. Revolucije 20. stoljeća donijele su, s druge strane, neke nove mogućnosti tematskog izražavanja, gdje smo i kroz umjetnost svjedočili rađanju novih kultova ličnosti s političko-povijesne scene.
Upravo stoga danas živimo unutar senzibiliteta koji se kreće između društveno-povijesne apatije masâ i totalno radikalnog negiranja bilo kakvih povijesno-političkih događaja, obljetnica ili manifestacija. U toj situaciji tihog otpora i potpune nezainteresiranosti prema nedavnim povijesnim događajima i obljetnicama, dvoje umjetnika stvara iznimno poetski i dirljiv projekt Metaforičan pozdrav rađanju Europe, inspirirani temom izravno iz vlastitih biografija, mjesta rođenja i boravka.
U svojoj zajedničkoj instalaciji / ambijentu koji je postepeno nastajao (work in progress), Marc Pio Maximilien Salvelli i Marina Fernežir vide i osjećaju Zagreb kao jednu od starih metropola Europe, kao grad koji je oduvijek po kulturi, arhitekturi i modalitetu življenja bio upisan u mitteleuropsku kartu. Uostalom, kulturu i običaje Zagreba u 19. i 20 stoljeću stvarali su jednako značajno Nijemci, Austrijanci, Česi, Mađari, da ne spominjemo doprinos Židova. U toj snažnoj kulturnoj sinergiji Zagreb je dobio prepoznatljiv izgled, s nekoliko karakterističnih urbanističko-arhitektonskih točaka, koje ga i danas čine jedinstvenim na karti europske kulturne baštine.
Ipak, Marina Fernežir će u slikarskim vedutama nekih drugih europskih metropola (Prag, Rim, Berlin, Varšava) dati jedno pomalo sumorno, tamno i melankolično viđenje grada; europskih turističkih odrednica koje danas žive od spomenika, slavne povijesti, svojih sjećanja... ili ponuditi slikarski patchwork, sliku sastavljenu od mnogo malih fragmenata koji metaforički upućuju na velika kulturološko-nacionalna miješanja i migracije stanovnika po europskim gradovima. Zagreb je prikazan u jarkim plavim i crvenim tonovima, s detaljem glavnog gradskog placa Dolca i karakterističnim šestinskim motivom na suncobranima. Tržnica kao srce grada, njegovog svakodnevnog pulsiranja, obnavljanja i života nosi u motivu slike metaforičku poveznicu s novim prilikama, idejama i razmjenama iskustava koje Zagreb – i Hrvatska u cjelini – može komplementarno, u kulturološkom kontekstu dati i dobiti od drugih europskih metropola.
Marc Pio Maximilien Salvelli u svojim se instalacijama nadovezuje na motive slika Marine Fernežir i simbolički ih preuzima u fotografijama kako bi naglasio značaj međusobnih povijesno-kulturoloških poveznica između europskih centara. On umjetnost, kulturu i stilove interpretira kao beskonačni niz međusobno preuzetih, kreativno dorađenih i oplemenjenih utjecaja koji ne poznaju geopolitičke granice. Kao umjetnik koji je jednim dijelom francuskog porijekla, Salvelli logično u svojem radu zahvaća u bogatu riznicu nadrealističkih utjecaja i simbola. Delikatno metaforičko čitanje njegovih instalacija, gdje grane simboliziraju povezivanje, rast i širenje kulture i umjetnosti, a prazni okviri slika i krletke govore u prilog tomu kako smo ipak vrlo često predestinirani vlastitim (nacionalnim) porijeklom, europskom kulturom koju smo dobili još kao djeca te kako nam ne preostaje drugo nego da naučimo u miru zajednički suživot na europskom kontinentu, lišeno je bilo kakvog političko-ideološkog predznaka. Iznad nas je zajedničko nebo i nada u neki bolji, kvalitetniji suživot. Jednako kao što nas spomenici i arhitektura na slikama Marine Fernežir obvezuju da čuvamo za buduće generacije lica svojih gradova, ma koliko ona bila bremenita poviješću koja nas povremeno rastužuje i opterećuje. Jer, uvijek negdje tinja novi život i rast, neka nova kvaliteta inventivnog kulturološkog povezivanja unutar gradova Europske zajednice.
Iva Körbler
Upravo stoga danas živimo unutar senzibiliteta koji se kreće između društveno-povijesne apatije masâ i totalno radikalnog negiranja bilo kakvih povijesno-političkih događaja, obljetnica ili manifestacija. U toj situaciji tihog otpora i potpune nezainteresiranosti prema nedavnim povijesnim događajima i obljetnicama, dvoje umjetnika stvara iznimno poetski i dirljiv projekt Metaforičan pozdrav rađanju Europe, inspirirani temom izravno iz vlastitih biografija, mjesta rođenja i boravka.
U svojoj zajedničkoj instalaciji / ambijentu koji je postepeno nastajao (work in progress), Marc Pio Maximilien Salvelli i Marina Fernežir vide i osjećaju Zagreb kao jednu od starih metropola Europe, kao grad koji je oduvijek po kulturi, arhitekturi i modalitetu življenja bio upisan u mitteleuropsku kartu. Uostalom, kulturu i običaje Zagreba u 19. i 20 stoljeću stvarali su jednako značajno Nijemci, Austrijanci, Česi, Mađari, da ne spominjemo doprinos Židova. U toj snažnoj kulturnoj sinergiji Zagreb je dobio prepoznatljiv izgled, s nekoliko karakterističnih urbanističko-arhitektonskih točaka, koje ga i danas čine jedinstvenim na karti europske kulturne baštine.
Ipak, Marina Fernežir će u slikarskim vedutama nekih drugih europskih metropola (Prag, Rim, Berlin, Varšava) dati jedno pomalo sumorno, tamno i melankolično viđenje grada; europskih turističkih odrednica koje danas žive od spomenika, slavne povijesti, svojih sjećanja... ili ponuditi slikarski patchwork, sliku sastavljenu od mnogo malih fragmenata koji metaforički upućuju na velika kulturološko-nacionalna miješanja i migracije stanovnika po europskim gradovima. Zagreb je prikazan u jarkim plavim i crvenim tonovima, s detaljem glavnog gradskog placa Dolca i karakterističnim šestinskim motivom na suncobranima. Tržnica kao srce grada, njegovog svakodnevnog pulsiranja, obnavljanja i života nosi u motivu slike metaforičku poveznicu s novim prilikama, idejama i razmjenama iskustava koje Zagreb – i Hrvatska u cjelini – može komplementarno, u kulturološkom kontekstu dati i dobiti od drugih europskih metropola.
Marc Pio Maximilien Salvelli u svojim se instalacijama nadovezuje na motive slika Marine Fernežir i simbolički ih preuzima u fotografijama kako bi naglasio značaj međusobnih povijesno-kulturoloških poveznica između europskih centara. On umjetnost, kulturu i stilove interpretira kao beskonačni niz međusobno preuzetih, kreativno dorađenih i oplemenjenih utjecaja koji ne poznaju geopolitičke granice. Kao umjetnik koji je jednim dijelom francuskog porijekla, Salvelli logično u svojem radu zahvaća u bogatu riznicu nadrealističkih utjecaja i simbola. Delikatno metaforičko čitanje njegovih instalacija, gdje grane simboliziraju povezivanje, rast i širenje kulture i umjetnosti, a prazni okviri slika i krletke govore u prilog tomu kako smo ipak vrlo često predestinirani vlastitim (nacionalnim) porijeklom, europskom kulturom koju smo dobili još kao djeca te kako nam ne preostaje drugo nego da naučimo u miru zajednički suživot na europskom kontinentu, lišeno je bilo kakvog političko-ideološkog predznaka. Iznad nas je zajedničko nebo i nada u neki bolji, kvalitetniji suživot. Jednako kao što nas spomenici i arhitektura na slikama Marine Fernežir obvezuju da čuvamo za buduće generacije lica svojih gradova, ma koliko ona bila bremenita poviješću koja nas povremeno rastužuje i opterećuje. Jer, uvijek negdje tinja novi život i rast, neka nova kvaliteta inventivnog kulturološkog povezivanja unutar gradova Europske zajednice.
Iva Körbler
